Znanje Travarstva mnogih drevnih naroda i poznatih alkemičara, danas je potvrđeno preko farmakologije i djeluje pod imenom Fitoterapija…
Fitoterapija je grana prirodne medicine koja se bavi prevencijom i liječenjem bolesti uz pomoć biljki i biljnih preparata. Fitoterapija se temelji na dugoj tradiciji uporabe biljaka za poboljšanje zdravlja, a danas se često primjenjuje kao dopuna konvencionalnim medicinskim tretmanima.
Sama riječ fitoterapija dolazi od grčkih riječi phyton (biljka) i therapeia (liječenje), a znači “liječenje biljkama”.
U ovoj terapiji, koristi se cjelokupna biljka ili njeni dijelovi poput korijena, listova, cvjetova ili plodova, koji sadrže bioaktivne ljekovite komponente. Bilje se može koristiti u obliku različitih načina pripreme “čajeva”, tinktura, kapsula, ekstrakata, masti ili ulja u ovisnosti od specifičnih potreba pacijenta..
Osim što se koristi za liječenje raznih bolesti, fitoterapija može pomoći i u jačanju imunološkog sustava, ublažavanju stresa, poboljšanju probave i općem zdravlju. Međutim, uputno je posavjetovati se sa stručnom osobom, jer neke biljke mogu imati nuspojave ili interakcije s drugim lijekovima.
Povijest fitoterapije
Povijest fitoterapije seže unazad tisućama godina, a koristi biljaka za medicinske svrhe prisutne su u gotovo svim drevnim kulturama. Biljke su bile glavni izvor lijekova prije nego što su se razvili moderni farmaceutski tretmani.
Ključni trenutci u povijesti fitoterapije:
1. Drevne civilizacije
Egipat
Stari Egipćani koristili su bilje za lječenje bolesti i u ritualne svrhe. Na papirusima poput Ebersovog papyrusa (oko 1550. godine p.n.e.) zabilježeni su recepti za uporabu biljaka u ljekovite svrhe.
Mezopotamija
I Sumerani, Akadžani i Babilonci su u svojim zapisima spominjali korišćenje biljaka u terapiji. Jedan od najpoznatijih spisa je “Tablete iz Nippura” koje se odnose na biljne ljekove.
Indija
U Ayurvedi, jednom od najstarijih medicinskih sistema na svijetu, bilje se koristi za postizanje ravnoteže u tjelu. Spisi poput “Charaka Samhite” (oko 500. godine p.n.e.) sadrže opise ljekovitih biljaka.
Kina
Tradicionalna kineska medicina koristi bilje više od 2000 godina. Prvi spisi koji spominju fitoterapiju potiču iz dinastije Han (oko 200. godine p.n.e.).
2. Stari Grci i Rim
Hipokrat (460–377 p.n.e.)
Hipokrat, otac moderne medicine, naglašavao je važnost prirodnih lijekova i prvi je sistematski koristio biljke u svojim terapijama.
Dioskorid (1. st. n.e.)
Grčki ljekar Dioskorid napisao je djelo De Materia Medica, koje je bio jedan od najvažnijih medicinskih tekstova srednjeg vijeka. Djelo opisuje više od 600 biljaka i njihove ljekovite osobine.
Galeno (129–199 n.e.)
Poznati rimski ljekar, Galeno, koristio je biljke u mnogim svojim tretmanima, a njegova djela o fitoterapiji bila su temelj medicinskog znanja u Evropi tokom srednjeg vijeka.
3. Srednji vijek
Srednji vijek u Evropi
U ovom periodu, monasi su u manastirskim vrtovima uzgajali bilje i pravili lijekove. Manastirski vrtovi bili su važna mjesta za očuvanje biljnih lijekova.
Avicenna (Ibn Sina, 980–1037)
Poznati perzijski ljekar, Avicenna, napisao je Kanon medicine, u kojem se spominje veliki broj biljnih lijekova i njihova primjena u liječenju.
4. Renesansa
U 16. i 17. st, evropski istraživači i ljekari počeli su sistematski proučavati biljke koje su otkrivene u Novom svijetu, uključujući biljke koje su do tada bile nepoznate u Evropi, poput kininove kore za liječenje malarije.
Paracelsus (1493–1541)
Poznati ljekar i alkemičar, Paracelsus, promovirao je upotrebu biljnih ekstrakata u medicini i smatrao da su biljke najmoćniji lijekovi.
5. 19. i 20. st.
Razvoj moderne farmacije
U 19. st. počeo je razvoj farmaceutske industrije, kada su se iz biljaka izolirali aktivni principi poput morfina iz opijuma, kodeina i quinina.
Farmakologija biljaka se bavi proučavanjem ljekovitosti biljaka te svim nuspojavama koje one mogu izazvati. Za razliku od Travarstva, kako je popularno nazivati dotadašnju uporabu biljaka, fitoterapija nudi konkretna rješenja u smislu farmakološkog djelovanja na ljudsko biće.
Naziv Fitoterapija postao je uobičajen u drugoj polovini 20. st.. Termin se sve više koristi kako bi se označila sistematska, naučna primjena biljaka u liječenju, u kontrastu s tradicionalnim narodnim liječenjima, koja se nisu uvijek oslanjala na istraživanja i klinička ispitivanja.
Interes za prirodne lijekove porastao je u 20. st. s rastom zdravstvene svijesti.
6. Danas
U suvremenom društvu, fitoterapija se sve više priznaje kao komplementarni i alternativni oblik lječenja. Mnoge moderne farmaceutske firme koriste biljke kao osnovu za razvoj ljekova. Popularnost biljnih suplemenata i prirodnih tretmana raste zbog interesa za holistički pristup zdravlju.
Naučna istraživanja i danas proučavaju efikasnost biljaka i njihovih bioaktivnih sastojaka u lječenju različitih bolesti, nerjetko potvrđujući mnoge koristi koje su drevne civilizacije već prepoznale.
Fitoterapija se i dalje razvija kao disciplina, a njen temelj ostaje u dugoj tradiciji upotrebe biljaka koje se koriste za održavanje zdravlja i lječenje bolesti.
