Tradicionalni Japanski začin mješavine prženog sezama i soli koji se koristi za nadosoljavanje jela…
Nikada se nisam definirala kao vegetarijanka, makrobiotičarka niti isključivo zastupala bilo koje druge vrste prehrane. Sklona sam više slušati što mi govori moj cjelokupni organizam, jer svi smo mi u ovoj pojavnosti „različite biljke“.
Nekako smatram da, kada bi znali slušati svoje tijelo, ne bi trebali proučavati niti pribjegavati i držati se samo jednog načina ishrane.
Moj prvi susret s Makrobiotikom bio je za vrijeme trudnoće. Tada sam tek napipkavala o čemu se to točno radi. No, kada je Nino (biće koje je došlo kroz mene) krenuo jesti svoje prve papice, bile su napravljene po uzoru na makrobiotičku ishranu. Meko kuhana riža sa komadićem kombu alge, pasirana kroz ne metalnu pasirku i lagano zaslađena ječmenim sladom. Postepeno je i uveden gomasio koji je za njega rađen u malom omjeru soli u odnosu na sezam. Moje dijete je puno zdravlja trčalo sa crvenim obraščićima pun pitanja za ovaj svijet, a nije pojeo niti komadić mesa! Kada je krenuo u vrtić to se naravno promijenilo, ali ljubav prema juhicama, povrću i raznolikoj prehrani zauvijek je usađena u njega.
Gomashio je jedan od začina koji je početkom prošlog stoljeća definiran kao makrobiotički začin jang energije. Najčešće se dodaje na žitarice koje su jin energije, kako bi se uravnotežio odnos jin i jang. Ostatak tanjura napunimo sa povrćem (jin) sa malo soli (jang) i npr. prženim tofuom (jin) koji je bio mariniran u tamariju ili soya sosu (jang) i eto jednostavnog makrobiotičkog obroka.
Recept za srednje slani gomashio:
1 dio morske soli
20 dijela integralnog sezama
(preporučam za jedinicu uzeti malu žličicu)
1. Operite sezam i stavite da se dobro ocijedi u procijedalu.
2. Na suhu tavu i srednje jaku vatru, prvo stavite sol i miješajte dok sva vlažnost iz soli ne ispari. To ćete vidjeti tako što će sol jako blago požutiti.
3. Kada je sol gotova, stavite ju u suribachi i počnite ju mljeti.
4. Za to vrijeme stavite sezam na suhu tavu na srednju vatru i konstantno mješajte lagano sa kuhačom. U jednom trenutku sezam će početi pucketati i tada ga možete probati. Ako hrska među zubima je gotov. Ako ne hrska, nastavite ga još malo pržiti, ali pazite da ga ne prepržite jer će postati gorak.
5. Stavite sezam u suribashi sa već izmrvljenom soli, pa sve zajedno mrvite dok oko 80% sezama ne bude izmljeveno.
6. Kada se ohladi preselite ga u staklenku i dobro zatvorite. Ovako mljeven može stajati jako dugo, no najbolje ga je upotrijebiti unutar 10tak dana, pa ponovno napraviti svježi!
Ako nemate suribachi kažu da se može koristiti mužar (stupa) ili štapni mikser odnosno blender. Ništa od ovoga nisam koristila tako da ne znam ništa reći iz „prve ruke“.
Ovo je znači postupak kako ja kod kuće spremam svoj domaći gomashio. Vidjela sam po internetu razne recepte, u kojima se u prženi sezam dodaje sol čak i ne pržena, no ovaj gore je recept za mene ispravan. Zašto? Prilikom prženja soli iz nje isparava sva voda i čini sol optimalnijom za sjedinjavanje sa uljima iz sezama. Kada se prvo drobi takova prepržena sol, dobe se sitniji granulat koji samim time ima i veću površinu, te kasnijim zajedničkim mljevenjem sa prženim sezamom, sol upija više ulja koje sezam ispusti. Ovaj „trik“ je bitan jer čini gomashio lakše probavljivim!
Mogu se raditi razne gradacije slanosti. Ja ih radim u 3 omjera. Najblaža slanost je u omjeru 1:30 i on je idealan za djecu. Srednja grdacija mi je 1:20 koji je meni odličan za slatku zobenu kašu i ostale slatke delicije – malo soli „izvlači“ okus namirnicama. Najslaniji koji radim je u omjeru 1:10 i njega koristim za ostala slana jela. Može se napraviti i još slaniji omjera 1:8, ali je meni to preslano.
Gomashio koristim na dnevnoj bazi i to ne samo radi jin-jang priče ili nutrijenata kojima je bogat, već i zato jer mi je jaaaako fin. Osim u svakodnevnoj prehrani, koristi se i u nekim makrobiotičkim ljekovitim pripravcima, no o tome neki drugi puta.
Eto, to je ukratko moja storija o gomashiu. Ako imate još kakovo pitanjce, tu sam 🙂
